Ettal je gradić u okrugu (kotaru) Garmisch-Partenkirchen, na 877 m nadmorske visine, broji 812 stanovnika i poznat je po Benediktinskom samostanu.
Benediktinci su zavjetovani na molitvu i rad.Tako su benediktinski samostani od osnivanja postali mali poduzetnički centri u službi lokalne zajednice.Benediktinci u Ettalu su još 1609. počeli su s proizvodnjom piva. Kroz tu su proizvodnju zapošljavali lokalno stanovništvo, otkupljivali sirovine, razvijali ugostiteljstvo zasnovano na hodočašćima.
Samostani su, naime, bili prvi „hosteli“ gdje su noćenju i okrjepu tražili hodočasnici. Proizvodnja piva i vina bila je od samih početaka usko vezana za masovne dolaske hodočasnika. Narodnim prevratima 1918., kada je ukinuta kraljevina Bavarska, pivovara je oduzeta Benediktincima i privatizirana. Posao je krenuo nizbrdo. Profitni poslovni model kojim se htjelo konkurirati ostalim proizvođačima iz pivarske industrije nije se pokazao uspješnim. Pivovara je bankrotirala.
Novi početak
Uskoro je pivovara ponovno prodana a novi ju je vlasnik darovao Benediktincima i mikroekonomija je ponovno oživjela mali Ettal. Mala pivovara distribuira svoje proizvode kroz mrežu malih trgovina i u ugostiteljske objekte, dio proizvoda se prodaje i u samostanskoj trgovini a tek mali dio završava u supermarketima. Ovo „niskoserijsko“ pivo s jakim brendom benediktinskog samostana postaje jak zaštitni znak zajednice i najtraženiji suvenir upotrebne vrijednosti. Zato se i distribuira i prodaje isključivo lokalno.
Poljoprivredna zadruga
Vrijedni Benediktinci su i članovi poljoprivredne zadruge koja okuplja 37 domaćinstava. Zadruga ima ukupno 800 do 1000 goveda s time da pojedina domaćinstva imaju samo 4 a neka i više od 50 grla stoke. Govedo je autohtona pasmina, zaštićena, brendirana, pa i mliječni proizvodi nose posebnu oznaku kvalitete. Samostan ima u vlastitoj staji 80 grla.
90% zadrugara se bave proizvodnjom mlijeka kao dopunskim zanimanjem. Većina se bavi i turizmom. Svi zajedno su vlasnici mljekare i kušaonice u samostanu. Dnevno prerađuju 4.000 litara mlijeka.Proizvode sir, vrhnje, jogurt, maslac, konzumno mlijeko.
Svakoga dana u 11 sati imaju organizirano vođenje pogonom uz degustaciju.U samoj kušaoni se proda 50% proizvodnje a ostatak kroz mrežu malih trgovina i ugostiteljskih objekata. Godišnje prerade 1,4 milijuna litara mlijeka autohtonog goveda čime postižu bolju robnu marku svojih proizvoda i potiču bioraznolikost.
Korist za lokalnu zajednicu
Državni poticaj su dobili jednokratno u vidu 25% subvencije za izgradnju mljekare s kušaonom.To je ujedno i kapitalna, najvažnija investicija u cijelom ekonomskom ciklusu. Spoj mljekare i kušaone omogućava racionalizaciju proizvodnje i plasmana po načelu prodaje „na kućnom pragu.“ Kroz samostansku kušaonicu godišnje prođe 60.000 posjetitelja a zadruga ostvaruje godišnji prihod od 1,5 milijuna Eura.
Razlika u cijeni koju postižu na račun autohtone pasmine goveda iznosi oko 35 – 42 Eurocenta po litri mlijeka. Tako pored brendiranja, domaće autohtono govedo nosi zasluge i za bolju razliku u cijeni finalnog proizvoda.
Zadruga zapošljava lokalno stanovništvo a žene mogu raditi samo pola radnog vremena. Daljnja korist je plaća zaposlenih koja ostaje u mjestu i iznosi godišnje oko 500 000 Eura. Za malu zajednicu od samo 812 stanovnika ovakva mogućnost zapošljavanja i zadržavanja plaća u mjestu ima velik značaj.
Poučak
Atraktivan benediktinski samostan jedna je od većih turističkih atrakcija u cijeloj regiji. Možemo ga usporediti s franjevačkim samostanima na Trsatu i Košljunu (Krk), na primjer. Turisti koji dolaze u obilazak samostana imaju na raspolaganju moderan dućan sa suvenirima u kojem se prodaje i čuveno samostansko pivo. Na samostanskom imanju posjetitelji mogu kušati mliječne proizvode i kupiti ih. Tu je i veliki restoran s mogućnošću prihvata turističkih grupa.
Na svakom od ovih mjesta uposleni su lokalni stanovnici a žene imaju mogućnost raditi pola radnog vremena, uglavnom zbog mnogih obaveza u domaćinstvu. Svako domaćinstvo ostvaruje prihode iz više različitih izvora : kroz mljekarsku zadrugu, kroz turističke usluge u domaćinstvu, zapošljavanjem u samostanu i popratnim djelatnostima, od poljoprivredne proizvodnje.
Ovo je primjer samoodrživosti male lokalne zajednice na vrlo nepovoljnom ruralnom području. Velik doprinos održivosti daju benediktinci. Njihov primjer je ujedno i model kako u lokalnoj zajednici jedna institucija može biti temelj održivosti. Iz ovog primjera možemo vidjeti i da se profitni ekonomski modeli karakteristični za urbana industrijska područja ne mogu primjenjivati na krhkom ruralnom prostoru.
Prvo što mi padne na pamet kod razmišljanja na ovu temu je područje grada Čabra i nesretna priča s „Fininvestom“. Takvih primjera, na žalost, ima mnogo diljem zemalja bivšeg socijalističkog društvenog uređenja. U tom bivšem sustavu gradio se model sličan benediktinskoj filozofiji ali je onda promjenom društvenog uređenja taj model silom „privatiziran“, silom pretvoren u profitni, industrijski model upravljanja. Posljedice su slične događaju s početka ovog teksta. Za oporavak su potrebna desetljeća upornosti i strpljenja i rad samo rad…
N. Pinezić