Iznajmljivanje i organiziranje smještaja turistima
Pružanje ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu i na OPG-u i fiskalna, parafiskalna davanja, ukupna primanja i troškovi
Zakonska regulativa
Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti u glavi VI precizirano je o kojim se djelatnostima radi i tko ih i pod kojim uvjetima može obavljati.
(1) Ugostiteljske usluge u domaćinstvu može pružati fizička osoba – građanin (u daljnjem tekstu: iznajmljivač).
(2) U smislu ovoga Zakona iznajmljivačem se smatra državljanin Republike Hrvatske te državljani ostalih država članica Europskoga gospodarskog prostora i Švicarske Konfederacije.
(3) Ugostiteljskim uslugama u domaćinstvu u smislu ovoga Zakona smatraju se sljedeće ugostiteljske usluge:
– smještaj u sobi, apartmanu i kući za odmor, kojih je iznajmljivač vlasnik, do najviše deset soba, odnosno 20 kreveta, u koji broj se ne ubrajaju pomoćni kreveti
– smještaj u kampu i/ili kamp-odmorištu, organiziran na zemljištu kojeg je iznajmljivač vlasnik, s ukupno najviše deset smještajnih jedinica, odnosno za 30 gostiju istodobno, u koje se ne ubrajaju djeca u dobi do 12 godina
– smještaj u objektu za robinzonski smještaj u kojem se usluge pružaju u prostorijama ili na prostorima, kapacitet koji se određuje prema broju gostiju koji mogu sigurno u njemu boraviti, ali do najviše deset smještajnih jedinica odnosno 30 gostiju istodobno, u koje se ne ubrajaju djeca do 12 godina starosti.“
(4) Ukupni smještajni kapacitet u objektima iz stavka 3. točaka 2. i 3. ovoga članka može biti do deset smještajnih jedinica odnosno 30 gostiju istodobno, u koji se ne ubrajaju djeca do 12 godina starosti.“
Prema Zakonu o porezu na dohodak se djelatnost iznajmljivanja i organiziranja smještaja turistima svrstava u poreznu grupu dohodaka od imovine i imovinskih prava. U istu grupu dohodaka spadaju i dohodak od iznajmljivanje stanova i poslovnih prostora.
Porezna davanja na dohodak od imovine i imovinskih prava
Porez za ovu skupinu dohotka ima stopu od 12%. Ta se stopa primjenjuje na ugovoreni iznos umanjen za 30% na ime troškova i amortizacije. Iznimno, za organiziranje i iznajmljivanje smještaja turistima utvrđuje se paušalni iznos poreza na dohodak. Taj iznos se utvrđuje po postelji a ne može biti manji od 150 niti veći od 1.500 kuna po postelji. Konačnu odluku o visini paušala donosi vijeće jedinice lokalne samouprave kojoj objekt sa smještajem pripada.
Dakle ono što se može uspoređivati to su, slikovito rečeno, „kruške i kruške“, dohoci iz iste grupe prihoda a ne „kruške i jabuke“, odnosno dohoci iz različitih grupa prihoda.
Organiziranje i iznajmljivanje smještaja turistima opterećeno je, za razliku od najma stanova, još i s turističkom pristojbom i turističkom članarinom. Oba ova davanja su utvrđena u paušalnom iznosu.
Visinu turističke pristojbe određuje skupština županije na preporuku lokalnih turističkih zajednica. Najniži iznos paušalne turističke pristojbe po krevetu je onaj koji je do 2020. bio najviši – 350 kuna a najviši 1.000 kuna. Za OPGe su te granice između 200 i 500 kuna po krevetu. Za kampove u domaćinstvu po kamp jedinici 500 do 1.000 kuna. Za kamp na OPG po jedinici od 250 do 500 kuna.
Što se članarine tiče, ona je također određena u paušalnom iznosu. Godišnji paušal članarine turističkim zajednicama iznosit će 55,00 kn po krevetu u domaćinstvu, 40,00 kn na OPG-ovima, 90,00 kn u kampovima, kamp odmorištima i kamp odmorištima – robinzonski smještaj te 80,00 kn u kampovima na OPG-ovima.
Uspoređujemo „jabuke s jabukama“
Kolika su ukupna davanja za organiziranje i iznajmljivanje smještaja turistima ? Prema mjerodavnim državnim statističkim podacima, prosječni godišnji prihod po pružatelju ovih usluga je 45.000,00 kn. Prema istim podacima prosječan broj postelja po domaćinstvu iznosi 6. Na ukupno prosječnih 7.500,00 kuna prihoda po postelji davanja su sljedeća: 300,00 kuna turistička pristojba, 350,00 kuna porez na dohodak, 55,00 kuna članarina. Ukupno 705,00 kuna ili 10%. Možemo reći da ukupna davanja iznose 10% bruto prihoda.
Kolika su ukupna davanja kod najma stana? Već smo naveli da je to 12% na osnovicu umanjenu za 30%. To znači da se od na primjer 100, oporezuje 70 sa 12%. To bi bilo kao da se 100 oporezuje sa stopom od 8,4 %. Ovom se trošku još mora pridodati trošak izrade energetskog certifikata koji košta za prosječan stan između 3.000 i 5.000 kn i vrijedi 10 godina.
Prirez je isti za obje kategorije kao i ostala komunalna davanja i komunalne usluge.
U strukturi troškova ipak najmodavac stana nije opterećen plaćanjem komunalija, njih plaća stanoprimac. Isto vrijedi za trošak električne energije, vode, zbrinjavanja otpada, trošak interneta, trošak čišćenja i tekućeg održavanja.
Ako se uzmu u obzir i svi ostali troškovi vezani za razinu opremljenosti, ispunjavanja uvjeta kategorizacije, inspekcijska presija, jasno je koja je razlika u davanjima između dviju usluga iz iste grupe dohodaka.
Naravno, cijene najma nisu iste za podstanare i za turiste, odnosno za dugoročni i kratkoročni najam. Međutim ako se prosječna godišnja najamnina stana za četiri osobe uspoređuje s prosječnim godišnjim prihodom apartmana u nekom tipičnom turističkom mjestu, rezultati su vrlo slični. Prema državnim statističkim podacima jedan četverokrevetni apartman prosječno donosi 30.000,00 kuna. Jedan četverokrevetni (dvosobni stan) u gradu mjesečno donosi između 3.750 i 5.250 kuna. Na godišnjoj razini to je 45.000 kuna, odnosno 63.000 kuna. To su sve bruto iznosi.
Uzimajući troškove davanja i troškove korištenja apartmana, odnosno stana konačan rezultat nedvojbeno dokazuje prednost iznajmljivanja stana pred iznajmljivanjem smještaja turistima. Govorimo o „jabukama i jabukama“.
U idućem ćemo nastavku pojasniti što je to dohodak od nesamostalnog rada ili popularno porez na dohodak od plaće, i koja je razlika između „krušaka i jabuka“
