Pandemijske brige jenjavaju?
„Pandemijska era“ je sve dionike turističkog poslovanja suočila s brojnim izazovima. Prvi izazov je bio čista egzistencija, nastavak poslovanja. U vremenu čestih zatvaranja pitali smo se možemo li izdržati tako drastična smanjenja prihoda. Sad je već, u tom smislu, ono najgore iza nas. Poslovanje je, iako u smanjenom obimu, nastavljeno. Turistički se promet zaista brzo oporavio. Pokazalo se da je hrvatski turizam prilično rezistentan na ovako velike šokove. Kako bismo narodski rekli „žilav“ je.
Postpandemijski ekonomski šok
Međutim onaj „drugi val“ problema tek dolazi. To su ekonomske posljedice. Te posljedice i nisu isključivo vezane uz pandemiju.
Dio ekonomskih problema leži u energetskoj tranziciji, jednostavno manjku prihvatljive energije i njenom posljedičnom poskupljenju. S druge strane na valu povećane potražnje rastu cijene i „neprihvatljive“ energije dobivene od fosilnih goriva.
Veliki udio u ekonomskoj krizi drže i klimatske promjene koje su se oštro reflektirale na proizvodnju hrane. Velike suše, požari, poplave smanjili su urode strateških poljoprivrednih kultura diljem svijeta. Hrana je poskupjela.
Prekidi opskrbnih lanaca u globaliziranoj industrijskoj proizvodnji dodatno su smanjili mogućnost proizvodnje dobara, upošljavanja ljudi i stvaranja prihoda.
Sve navedeno stvara lančanu reakciju dizanja cijena. Kod istog prihoda platežna je moć manja, stvara se inflacijska spirala. Ova spirala podiže cijenu novca, rastu kamate na zajmove, usporavaju se investicije.
Poskupljenjima su pogođeni domaćini i gosti
Razmišljajući na jednostavan način pružatelji usluga će povećane troškove „prevaliti“ na korisnike svojih usluga. Ako se izračuna postotno povećanje troškova i doda element inflacije – pada vrijednosti novca, ta poskupljenja mogu iznositi od 10 do čak 30%. To bi bila cijena koja osigurava istu vrijednost prihoda s kojom pružatelji usluga računaju u svom poslovnom planu.
S druge strane potencijalni korisnici usluga – gosti, isto osjećaju učinak inflacije u svom svakodnevnom životu. Troškovi rasu , plaće ili dohodak ne prate povećanje troškova pa se u kućnoj ekonomiji pribjegava strožoj kontroli izdataka. Neke se investicije stavljaju „na čekanje“, neki se budžeti smanjuju. Najprije se smanjuju troškovi za „ono što ne mora biti“, što nije osnova egzistencije. Turistička putovanja uz kulturne , zabavne, sportske sadržaje spadaju u tu grupu troškova.
U novoj situaciji više nego ikada moramo „čvrsto primiti kormilo“ upravljanja troškovima.
Od kuda početi ? Kako staviti sve troškove na papir ?
O tome čitajte u idućem nastavku …