Na nedavno održanu konferenciju Može li hrvatski turizam 365? bili smo pozvani kao eksperti za obiteljski smještaj. U panel raspravi na kojoj se je govorilo o perspektivi hrvatskog turizma postavljena su nam dva pitanja na koja smo dali sljedeće odgovore:
Predstavljate male iznajmljivače, obiteljski smještaj, u ukupnom hrvatskom turizmu veoma značajni udio oko 50% kreveta je u privatnim smještaju u apartmanima. Međutim, to je veoma heterogeno društvo: od profesionalnoga bavljenja turizmom koje je povezano i sa značajnijim ulaganjima pa sve do onog najnižega dijela običnoga iznajmljivanja vlastite nekretnine.
Pitanje je kako podići privatni smještaj na višu razinu?
Kako da se iz iznajmljivača koji je više socijalni korektiv dostigne pravi business? Kako prijeći prag od rentijerstva prema radu?
Kod pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nema rentijerstva. Da bi se usluga ostvarila treba uložiti rad kroz opremanje objekta, ispunjavanje administrativnih zahtjeva, čišćenje i dezinficiranje objekta, prijem gostiju, otklanjanje mogućih propusta, pomoć gostu pri snalaženju u turističkom odredištu, zatim treba plaćati sve obaveze, biti na raspolaganju inspekciji, renovirati, ulagati u tekuće održavanje i slično.
Samo za čišćenje jednog apartmana za dvije osobe potrebno je utrošiti 2 do 3 sata, dnevno čišćenje okoliša sljedećih sat vremena, održavanje i čišćenje popratnih sadržaja poput bazena, roštilja i slično iziskuje dodatnih dva sata dnevno.
Na prosječnih 6 kreveta u domaćinstvu dnevno se angažira 4 radna sata. To znači da 110.000 domaćinstva angažira 110.000 osoba na pola radnog vremena ili 55.000 osoba na puno radno vrijeme.
Oni domaćini koji ne mogu sami obavljati te poslove zapošljavaju dodatno pomoć u kući. Ta se pomoć zapošljava na određeno vrijeme kao i svaki drugi zaposlenik. Takvih zaposlenja ima sve više jer 50% domaćina čine umirovljenici, dakle starija populacija.
Ako ne na dva opisana načina, ugostiteljstvom u domaćinstvu se onda bave specijalizirane agencije kojima vlasnici, domaćini povjeravaju određenu skupinu poslova temeljem sklapanja ugovora o trgovačkom zastupanju ili ugovora o najmu objekta.
Pored toga na stotine, tisuće obrta i malih tvrtki je svojim poslom vezano na obiteljski smještaj. Svakom objektu potrebna je asistencija vodoinstalatera, električara, građevinara raznih struka, specijalista za opremanje interijera i eksterijera, za bazene i bazensku tehniku, stručnjaka za digitalnu tehnologiju, ali i servisa za čišćenje, taksista, iznajmljivača opreme na kopnu i na moru, ugostiteljskih objekata…
Dakle u svakom slučaju radi se o profesionalnom poslu i angažiranom radu koji se priznaje koliko se priznaje i rad domaćice koja brine o obitelji, na žalost ne dovoljno. Percepcija da se stvari odvijaju same od sebe je potpuno pogrešna i rezultat je nametanja zaključaka od strane ljudi izvan struke.
Rentijerstvo je nešto drugo, na primjer iznajmljivanje stanova studentima u Zagrebu. Stanoprimci sami čiste, pospremaju, peru posteljinu, sami plaćaju režije, nema administracije, ne plaća se turistička pristojba, nema inspekcije.
Ovdje treba održavati vitalne dijelove objekta, infrastrukturu ali se to ne može usporediti s turizmom. Porezna stopa i godišnji prihod su isti ako uspoređujemo prosječan apartman za četiri osobe i stan za četiri studenta.
Inače ocjene hrvatskog obiteljskog smještaja od strane gostiju su u svjetskom vrhu već godinama. Na platformi booking.com već 6 godina držimo poziciju među 5 najboljih na svijetu, kod izbora za najbolje kuće za odmor u Europi, EHHA, smo zadnjih nekoliko godina također među 3 najbolje zemlje.
Kad me već pitate o rentijerstvu, da i rentijerstvo je moguće i ono već postoji na neformalan način kroz nekomercijalne turističke kapacitete a predviđamo da će i dalje rasti prelaskom komercijalnih u nekomercijalan turistički smještaj.
Kada vlasnik objekta iznajmi drugoj domaćoj ili stranoj osobi na duži rok a druga osoba ga daje u podnajam trećoj. To je smjer kojim bi mogao krenuti hrvatski turizam ako se nastavi neprimjereni pristup prema sektoru od strane turističkih vlasti.
Jasno je kako postoje razlike u turizmu u Istri, Dalmaciji, otocima na kontinentu. Međutim, neki problemi su skupni, na njih kontinuirano ukazujete. Ali da budemo pozitivni i proaktivni. Pitanje je kako dalje? Koliko institucije mogu pomoći malim iznajmljivačima?
Institucije mogu pomoći prije svega tako da prihvate koristi koje donosi turizam kod domaćina. Nakon toga bi mogle prihvatiti mjere za unapređenje koje su same usvojile a definirane su kroz još uvijek važeći Nacionalni program unapređenja obiteljskog smještaja.
Također kroz stalna savjetovanja s predstavnicima domaćina obiteljskog smještaja , ZOT-om HGK, Udrugom Glas poduzetnika i drugim udrugama pružatelja smještaja u domaćinstvu i na OPG-u.
Zajednički se mogu kreirati kratkoročne i srednjoročne mjere pomoći. Ovo je vrlo osjetljivo pitanje i o njemu treba pažljivo donositi zaključke . Obiteljski smještaj je apsolutni dobitnik sezone 2020. U ovaj smještaj su se prvi vratili turisti i to oni lojalni.
Tako je bilo i nakon Domovinskog rata. Obiteljski smještaj ima svoju vjernu publiku i ona ostvaruje najveći udio u dolascima i noćenjima. O uspjehu obiteljskog smještaja ovisi i uspjeh hrvatskog turizma uopće.